Miroslav
Krleža, kojemu smo posvetili mnogo nastavnih sati četvrtoga razreda, veliko je
ime hrvatske književnosti 20. stoljeća. Ovom ćemo se prigodom koncentrirati na
ključna pravopisna i gramatička pravila koja bi nam mogla biti korisna prilikom
pisanja o njegovoj poznatoj komornoj drami „Gospoda Glembajevi“.
 |
| Miroslav Krleža u Opatiji |
O
autoru
Koja
smo njegova književna djela spominjali ili čitali i kako se pišu? Izdvojit ćemo
kompliciranije naslove: romane „Povratak Filipa Latinovicza“ (Nemojmo
zaboraviti cz!) i „Banket u Blitvi“ (Blitva pišemo velikim početnom
slovom) te zbirku novela „Hrvatski bog Mars“ (Riječ je o antičkome bogu te
navedenu imenicu pišemo malim početnim slovom, a ime samoga boga velikim.). Uz
Krležu vežemo sukob na književnoj ljevici, koji pišemo malim početnim
slovom, a naslov eseja kojim ga je izazvao glasi: „Predgovor Podravskim
motivima Krste Hegedušića“. Njegovo prezime dekliniramo na sljedeći način: N
Krležin postupak, G Krležina postupka, D Krležinu postupku, baš kao i: N njegov
postupak, G njegova postupka, D njegovu postupku… Iako to vjerojatno neće biti
potrebno, možda odlučimo spomenuti i Austro-Ugarsku Monarhiju. Odlučimo li se
za to, moramo imati na umu kako se piše naziv navedene zajednice – velikim
početnim slovima!
Književno
razdoblje i podjela Krležina dramskoga stvaralaštva
Miroslava
Krležu smjestili smo u razdoblje hrvatske književnosti od 1914. do 1952.
Sjetili smo se da malim početnim slovom pišemo i razdoblja i predstavnike. Tako
znamo da je isprva bio ekspresionist te da se kasnije opirao socijalno
angažiranoj književnosti. I podrazdoblja njegova dramskog stvaralaštva pišemo
malim početnim slovom: a) simbolističko-ekpresionističku fazu (u kojoj
nastaje, primjerice, „Kraljevo“), b) ekspresionističko-realističku fazu (u
kojoj nastaje, primjerice, „Golgota“) te c) psihološku fazu (koja nam je
najzanimljivija jer je vezana uz ciklus o Glembajevima, tj. drame „U agoniji“,
„Gospoda Glembajevi“ i „Leda“).
Ključna
stilska obilježja u drami „Gospoda Glembajevi“
Pišući
o Leoneovoj obitelji, zasigurno ćemo malim početnim slovima zabilježiti klasičnu
dramsku strukturu i komornu dramu, a velikim početnim slovom Aristotelova
pravila o trojnome jedinstvu. Odlučimo li se spomenuti njemački obojen
zagrebački, mogli bismo napisati malim početnim slovom: agramerski jezik.
Od
danielijevske i glembajevske krvi do č/ć
Kao
što znamo, u čuvenoj se drami miješaju dvije krvi: danielijevska i glembajevska.
Danielijevska je vezana uz majku (Nećemo napisati: mamu.), a
glembajevska uz oca (Nećemo napisati: tatu.). Uz Leoneovo ime
trebali bismo ponoviti sljedeća imena ili prezimena: Fabriczy, Silberbrandt,
Ignjat, Angelika, barunica Castelli te pojmove: slučaj Rupert-Canjeg i barbocijevska
legenda. Od riječi koje sadrže č/ć mogli bismo ponoviti: ispraćaj,
nevjenčani, baruničin i svećenik.
Pasivni
sloj leksika
Što ne
bismo usput ponovili i vremensku raslojenost leksika? Razlikujemo aktivni sloj (njime se služimo), leksik na prijelazu (čine ga zastarjelice,
oživljenice, neologizmi i pomodnice) te pasivni sloj (čine
ga historizmi, arhaizmi, knjiški leksemi i nekrotizmi).
Što bi bio leksem barunica? Da, mogli bismo ga svrstati u historizme,
odnosno pasivni leksik.
INFOPULT
– Hrvatski pravopis. 2013. Ur.
Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.
http://pravopis.hr/ (pristupljeno 23. lipnja 2023.).
– Dujmović Markusi, Dragica i dr. 2023. Od riječi pročitane do
riječi napisane. Profil. Zagreb.
Nema komentara:
Objavi komentar