Camus, Camusjev/Camusov, kamijevski

Prezime slavnoga francuskog književnika Alberta Camusa po novome se pravopisu može deklinirati na dva načina. Ispravni su oblici u genitivu Camusja i Camusa, a u instrumentalu Camusjem i Camusom. Posvojni pridjev također ima dva oblika: Camusjev i Camusov. Odnosni je pridjev izveden od prezimena književnika kamijevski.

Glavni se junak poznatoga Camusova djela zove Mersault. U genitivu njegovo prezime glasi: Mersaulta. Posvojni je pridjev Mersaultov (G Mersaultova). Njegova se djevojka zove Marie (u originalu, ovisno o prijevodu). Sklanjaju se samo strana ženska imena koja završavaju na –a. Ispravno je stoga u genitivu pisati Marie. U djelu se pojavljuju Arapi, a u jednini je ispravno napisati samo Arapin i Arapkinja. Oblici su posvojnih pridjeva navedenih riječi Arapinov (G Arapinova) i Arapkinjin (G Arapkinjina).

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Koji/kojega

Došao je autobus koji sam dugo čekao.

Jedna od najčešćih pogrešaka u esejima na državnoj maturi, ali i u brojnim stručnim tekstovima, pisanje je nepravilnoga oblika zamjenice koji za neživo u akuzativu (često se pogrešno piše kojega). Navedeni se oblik  kojega u akuzativu treba koristiti isključivo za živa bića. 

Ispravno je napisati Držić je književnik kojega valja čitati. Kako je riječ o živome biću (književniku Marinu Držiću), koristi se oblik kojega.

U rečenici To je roman koji valja čitati. zamjenica koji također je u akuzativu, ali se odnosi na neživo (roman).

Ispravne rečenice:

Držić je književnik kojega valja čitati.

To je roman koji valja čitati. (Netočno: To je roman kojega valja čitati.)

INFOPULT

– Hudeček, Lana; Mihaljević, Milica. Koji/kojeg. Hrvatski na maturi. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Edgar Allan Poe, edgaralanpoovski, Poeov

Poeov Crni mačak
omiljena je srednjoškolska lektira.

Deklinacija imena američkoga pjesnika Edgara Allana Poea (jedini ispravan oblik u genitivu) također učenicima predstavlja problem. Njegovo ime u nominativu glasi: Edgar Allan Poe. Odnosni je pridjev edgaralanpoovski, a posvojni Poeov.

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Janko Polić Kamov, Polić-Kamovljev, polićkamovljevski

Skulptura Janka Polića Kamova u Rijeci

Janko Polić Kamov, autor zbirki pjesama Psovka i Ištipana hartija, veliko je ime hrvatske književnosti. Njegovo je ime, osim u enciklopedijama, zapisano i u pravopisima. Naime, često se pogrešno deklinira. Jedini je ispravan oblik u genitivu Janka Polića Kamova. Posvojni je pridjev Polić-Kamovljev ili samo Kamovljev (genitiv: Polić-Kamovljeva romana ili Kamovljeva romana). Odnosni je pridjev izveden od prezimena Polić Kamov polićkamovljevski.

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko.Institut za hrvatski jezik i jzikoslovlje. Zagreb.

Zanaglasnice/enklitike

Zanaglasnice ili enklitike nenaglašene su riječi koje se vezuju za riječi koje im prethode te s njima čine naglasnu cjelinu. Zanaglasnice mogu biti zamjeničke (nenaglašeni oblici osobnih zamjenica i povratne zamjenice sebe/se: me, te, ga, ju/je...), glagolske (sam, si, je, smo, ste, su; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će; bih, bi, bi, bismo, biste, bi) ili je riječ o čestici li.

Zanaglasnice ne predstavljaju problem samo učenicima, s njima se muče i stručnjaci (nastavnici, novinari, lektori...). Potrebna je velika koncentracija kako u pisanju ne bi došlo do pogreške.

Zanaglasnica, prema jezikoslovcima, stoji iza prve naglašene riječi u rečenici, npr. Zoranić je napisao „Planine‟. Problem je kada subjektu prethodi atribut ili apozicija. Tada bi trebalo napisati, npr.: Naš je Zoranić napisao „Planine‟. Zanaglasnice u takvim slučajevima ne moraju biti na drugome mjestu u rečenici, ali se moraju nasloniti na naglašenu riječ. Ispravna je stoga i rečenica: Naš Zoranić napisao je „Planine‟. Jednako tako pisat će se i: Petar Zoranić napisao je „Planine‟. Jedino je neispravno: Naš Zoranić je napisao „Planine‟. Oblik Petar je Zoranić napisao „Planine‟. stilski je obilježen, ali također ispravan.

Zanaglasnica ne može doći iza stanke u rečenici (zareza, zagrade...), npr. Petar Zoranić, autor djela „Planine‟, je rođen u Zadru. Ispravno je napisati: Petar Zoranić, autor djela „Planine‟, rođen je u Zadru.

U govorenome jeziku prilično je teško pridržavati se ovih pravila, a u književnoumjetničkome stilu ona se često i svjesno krše. Katkad je takvo pravilo teško provesti i u znanstvenim tekstovima. Rečenica Petar Zoranić pisac je. zvuči neobično, Petar je Zoranić pisac. stilski je obilježeno, a Petar Zoranić jest pisac. djeluje kao isticanje navedene tvrdnje. Često se stoga kod sličnih primjera u tekstovima (tj. jednostavnim rečenicama) javlja oblik u kojem je zanaglasnica na trećem mjestu: Petar Zoranić je pisac.

INFOPULT

– gramatike hrvatskoga jezika

Dostojevski, Dostojevskijev, dostojevskijevski i Raskoljnikov, Raskoljnikovljev

Fjodor Mihajlovič Dostojevski, ruski realist, autor je književnih klasika Idiot, Braća Karamazovi, Zločin i kazna... Učenici često muku muče s deklinacijom njegova prezimena. Riječ je o poimeničenom pridjevu koji u genitivu možemo koristiti uz imenicu (npr. romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga). Naravno, moguće je koristiti i posvojni oblik Dostojevskijev (npr. Dostojevskijeva romana). Odnosni je pridjev izveden od prezimena Dostojevski dostojevskijevski.

Glavni junak djela Zločin i kazna zove se Rodion Romanovič Raskoljnikov. Posvojni je pridjev Raskoljnikovljev (npr. Raskoljnikovljeva teorija). Često se miješa s genitivom prezimena koji glasi Raskoljnikova (npr. u stanu nije bilo Raskoljnikova).

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Sve vrijeme

Sve vrijeme
nismo primijetili ukrase na zgradi.

Srednji rod jednine pridjeva sav često pretvaramo u svo. Najčešće ćemo reći: svo vrijeme. Međutim, u standardnome je jeziku riječ o pogrešnom obliku. Pravilan je oblik sve. Ispravno je napisati: sve vrijeme.

N sve, G sveg(a), D svem(u), A sve, V sve, L svem(u), I svim(e) – jednina

N sva, G svih/sviju, D svim(a), A sva, V sva, L svim(a), I svim(a) – množina

INFOPULT

– Šćuric, Dejana. 2012. Svo i svih. Bujica riječi.

U Krležinu/njegovu romanu

Većina jezikoslovaca smatra kako je u biranijemu stilu potrebno posvojne zamjenice za 3. lice (njegov, njezin, njihov) deklinirati prema imeničkoj sklonidbi.

Ispravni su  u tom slučaju samo kraći oblici, npr.:

Tajna njegova i njezina lokota

N njegov, G njegova, D njegovu, A njegova (za živo) ili njegov (za neživo), V njegov, L  njegovu, I njegovim.

Ostale oblike možemo rabiti u razgovornome ili književnoumjetničkome stilu.

Na isti se način, prema većini jezikoslovaca, sklanjaju i posvojni pridjevi (na -ev, -ov i -in). Pisalo bi se stoga: u Krležinu romanu, a ne: u Krležinom romanu.

INFOPULT

– Hudeček, Lana; Mihaljević, Milica. Hrvatski na maturi. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

Udati se / oženiti se / vjenčati se

Samo se žene mogu udati. Muškarac ženi svoju odabranicu. Kada sklope brak, kažemo da su se vjenčali.

U braku im cvjetaju ruže.

Ispravno je napisati:

a) Dubravka se udala za Miljenka.

b) Miljenko se oženio Dubravkom. (Rečenica Miljenko je oženio Dubravku ima drukčije značenje. To bi značilo da je on nekoga drugog oženio Dubravkom.) 

c) Oni su se vjenčali.

Žena može biti neudana (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje daje prednost navedenomu obliku pred oblikom neudata: http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=105), a muškarac neoženjen.

INFOPULT

– Hrvatski jezični portal

– mrežna stranica navedena u tekstu trenutno nije dostupna

Kći/kćer/kćerka

Moja kći voli igračke.

Imenica kći stvara velike probleme govornicima hrvatskoga jezika. Najčešće se griješi u nominativu i genitivu. Također, navedena se imenica često miješa s riječju kćerka koja je novijega datuma, ali istoga značenja. Kćerku, međutim, jezikoslovci još uvijek ne prihvaćaju kao standardnu riječ (npr. http://savjetnik.ihjj.hr/savjet.php?id=60).

Ovo je deklinacija imenice kći u jednini:
N kći, G kćeri, D kćeri, A kćer, V kćeri, L kćeri, I kćeri/kćerju.

INFOPULT

– Hrvatski jezični portal

Ulica Frana Kurelca i riječka filološka škola

Ulica Frana Kurelca

Fran Kurelac glavni je predstavnik riječke filološke škole. Kako nije doslovno riječ o školi, navedeni naziv pišemo malim početnim slovom. Naime, zagrebačka, zadarska i riječka filološka škola te škola hrvatskih vukovaca predstavljaju različite stavove o dovršetku procesa standardizacije hrvatskoga jezika u 19. stoljeću. One ne predstavljaju institucije, nego označavaju ljude koji dijele slična mišljenja. Takvu vrstu škola prema pravopisu pišemo malim početnim slovom.

Kurelcu u čast nazvana je ulica u kojoj se nalazi Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka. Imena ulica pišemo velikim početnim slovom. Puni naziv ulice glasi: Ulica Frana Kurelca. Kada riječ ulica ne bi bila dio naziva, nego bi samo pobliže određivala ime, pisala bi se malim slovom.

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Deklinacija osobnih imena

Deklinacija osobnih imena vrlo često zna stvarati probleme. Neka se imena mogu deklinirati na različite načine (ovisno o području). Tako je s imenom Dino koje u genitivu može glasiti Dina ili Dine (o navedenom imenu možete saznati više na sljedećoj internetskoj stranici: http://bujicarijeci.com/2013/06/dino-dine-ili-dino-dina/).

Daria će Niki pokazati
riječke grafite.

Andrea – G Andree, D Andrei, A Andreu, V Andrea, L Andrei, I Andreom (isto: Matea, Tea)

Ante – G Ante, D Anti, A Antu, V Ante, L Anti, I Antom (isto: Frane, Jure, Stipe, Mate, Tone)

Daria – G Darije, D Dariji, A Dariju, V Daria, L Dariji, I Darijom (isto: Lucia i Mia) 

Đorđe – G Đorđa, D Đorđu, A Đorđa, V Đorđe, L Đorđu, I Đorđem

Franjo – G Franje, D Franji, A Franju, V Franjo, L Franji, I Franjom (isto: Anto, Božo)

Henry – G Henryja, D Henryju, A Henryja, V Henry, L Henryju, I Henryjem (isto: Toni)

Niko –  G Nike, D Niki, A Niku, V Niko, L Niki, I Nikom (isto: Pero)

Rade – G Rade, D Radi, A Radu, V Rade, L Radi, I Radom

INFOPULT
– gramatike hrvatskoga jezika

Deklinacija pokrata

Zastava EU-a

Pokrate se u hrvatskome jeziku pišu velikim slovima (izuzetci: BiH, ZeKaeM…) i najčešće sklanjaju. Novi pravopis napominje kako se ne sklanjaju pokrate iz latinskoga jezika, pokrate nastale kraćenjem pridjeva, neke religijske pokrate te BiH i RH.

Ovo su dvije deklinacije pokrata kod kojih se najčešće griješi:

a) EU – G EU-a, D EU-u, A EU, V EU, L EU-u, I EU-om

b) UK – G UK-a, D UK-u, A UK, V UK, L UK-u, I UK-om.

Korisno je poznavati pokrate s kojima se svakodnevno susrećemo. Ovo su samo neke od njih:
DHMZ – Državni hidrometeorološki zavod (G DHMZ-a),
HAK – Hrvatski autoklub (G HAK-a),

Zastave RH

HAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (G HAZU-a),
HINA – Hrvatska izvještajna novinska agencija (G HINA-e),
OIB – osobni identifikacijski broj (G OIB-a),
PDV – porez na dodanu vrijednost (G PDV-a),
UN – Ujedinjeni narodi (G UN-a).

Pokrate se često preuzimaju iz latinskoga te u novije vrijeme engleskoga jezika, na primjer:
A. M. ili a. m. – ante meridiem (prijepodne),
P. M. ili p. m. – post meridiem (poslijepodne),
P. S. – post scriptum (poslije napisanoga),
N. B. – nota bene (napomena),
PIN – personal identification number (G PIN-a),
LCD – liquid crystal display (G LCD-a),
CD – compact disc (G CD-a, N mn. CD-ovi),
WC – water closet (G WC-a),
IQ – intelligence quotient (G IQ-a),
LED – light-emitting diode (G LED-a),
Wi-Fi – Wireless-Fidelity (G Wi-Fija).

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.