subota, 16. lipnja 2018.

Pazim dok pišem – Fjodor Mihajlovič Dostojevski: »Zločin i kazna«

Kako je izgledala Raskoljnikovljeva soba?

Raskoljnikovljevu teoriju o iznimnom pojedincu te njegove muke nakon zlodjela zasigurno nikada nećemo zaboraviti. Djelo Zločin i kazna učenicima je jedno od dražih s popisa lektirnih naslova, a ljubitelji pisane riječi među njima nerijetko se već u školskim danima odlučuju pročitati i ostala autorova poznata djela.

O autoru

Fjodor Mihajlovič Dostojevski – mogli bismo imati teškoća s pisanjem njegova imena i prezimena na eseju. Srednje se ime piše sa č, a da nešto pripada Dostojevskome, možemo reći na dva načina: Dostojevskijev roman i roman Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga.

Njegova su poznata djela, uz navedeni lektirni naslov, Idiot, Braća Karamazovi, Kockar...

Književno razdoblje i stil

Sjećamo li se čuvene podjele ruskoga realizma? E pa, Dostojevski bi pripadao visokome ruskome realizmu, koji pišemo malim početnim slovom.

Njegov se roman opisuje kao psihološki i polifonijski. Također, moguće je uočiti i kriminalističke elemente. No, razmislimo, je li čitatelju teško otkriti počinitelja zločina?! Usporedimo djelo Zločin i kazna, primjerice, s popularnim romanima Agathe Christie.

Književno djelo

Zločin i kazna djelo je koje najavljuje novo razdoblje, pa bismo uz realistička obilježja mogli navesti i modernistička. Realistička su očigledna, primjerice, detaljan opis udaljenosti od Raskoljnikovljeva do lihvaričina stana. Modernistički je, recimo, unutrašnji monolog (katkad u literaturi piše i unutarnji), esejistički dijelovi...

Puno ime i prezime glavnoga lika glasi Rodion Romanovič Raskoljnikov. On je tvorac teorije o izuzetnom pojedincu. Budući da ta teorija pripada njemu, nazivamo ju Raskoljnikovljevom.

Kojih bismo se još imena trebali sjetiti? Mogli bismo izdvojiti sljedeće likove: Raskoljnikovljevu sestru Dunju i  njezina zaručnika Petra Petroviča Lužina, napasnika Svidrigajlova, Raskoljnikovljeva prijatelja Razumihina, spasiteljicu Sonju i njezinu obitelj (otac Marmeladov i maćeha Katerina Ivanovna) te istražitelja Porfirija Petroviča. Ovo su oblici koje često ne znamo napisati: ona je Marmeladovljeva kći, nema Marmeladovljeve kćeri, to je Svidrigajlovljev zločin, svjesni smo Svidrigajlovljeva zločina...

Radnja romana odvija se u Petrogradu, pa su nam potrebni sljedeći oblici: petrogradski, Petrograđanin, Petrograđaninov i sl.

Još ponešto

Što bi nam još moglo koristiti? Mogli bismo pisati o Napoleonu, kršćanskim idejama, lihvarima... Također, trebalo bi tumačiti kakvi su to likovi koji postaju tipovi ili koji su nositelji određene ideje.

U zaključku eseja možemo pisati o velikom utjecaju romana na književnost dvadesetoga stoljeća. Hoćemo li ga povezati s, primjerice, Albertom Camusjem ili Rankom Marinkovićem? Je li netko možda utjecao i na Dostojevskoga? Zasigurno. Što mislimo o Machiavellijevoj čuvenoj ideji iz djela Vladar?

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisahttp://pravopis.hr.)


INFOPULT
– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 16. lipnja 2018.).




Pazim dok pišem – Sofoklo: »Antigona«

Kazalište u Grčkoj

Je li vam draga antička književnost, koliko ju dobro poznajete? Sjećate li se Antigone?

O autoru
Na nastavi hrvatskoga jezika o poznatome smo grčkom autoru Sofoklu naučili da je stvarao u klasičnome razdoblju grčke književnosti. Jedan je od najvećih tragičara. Poznata su mu djela Antigona, Kralj Edip i Edip na Kolonu. Zahvaljujući njemu, na pozornici se pojavio treći glumac te zbor (kor) s većim brojem članova. 

Književno razdoblje i stil
Grčki autor pripada antičkoj književnosti te, kao što smo napisali, stvara u njezinu klasičnome razdoblju. Navedene nazive, naravno, pišemo malim početnim slovom.

Budući da je riječ o tragičaru, bit će nam korisni sljedeći pojmovi: tragički junak, tragička krivnja i tragičan završetak (zapisani su kao u čitanci, v. Dujmović-Markusi 2011: 175). Osim njih važno je znati napisati i riječ katarza te ju moći dovesti u vezu s Aristotelom, npr. Aristotelova katarza.

Književno djelo
Za tumačenje Antigone potrebno je poznavati radnju Kralja Edipa te moći objasniti Lajevo ubojstvo i prokletstvo koje je zahvatilo njegov rod. Grad koji će nam biti potreban jest Teba, a svakako ćemo morati znati napisati i sintagme kao što su, na primjer, tebanski kralj ili tebanski prorok.

Važno je upamtiti imena likova: Eteoklo, Polinik, Antigona, Izmena (Edipova djeca), Kreont (njihov ujak), Euridika (Kreontova supruga), Hemon (Kreontov i Euridikin sin) i Tirsesija (prorok). U različitim se izvorima navode različiti oblici, stoga je najvažnija dosljednost pri pisanju (imena su, također, zapisana kao u čitanci, v. Dujmović-Markusi 2011: 172–175). Naravno, trebamo voditi računa i o njihovim deklinacijama: Kreonta, Kreontova, Tiresije, Tiresijina...

Još ponešto

U eseju bi nam mogle biti korisne sljedeće riječi: tiranija, tiranin, moralni zakon, egoizam i altruizam, sudbina... Razmislimo o njihovu značenju.

Također, prisjetimo se ostalih likova koji su razmišljali poput Antigone ili Izmene te pokušajmo deklinirati njihova imena i izdvojiti ključne pojmove iz djela u kojima se pojavljuju.

Što bi nam još moglo biti korisno? Bilo bi sjajno povezati tragediju i s Kreontovom Antigonom, djelom koje je napisao Miro Gavran inspiriran Sofoklovim tekstom.

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr.) 

INFOPULT
– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr (pristupljeno 16. lipnja 2018.).
– Dujmović-Markusi, Dragica. 2011. Književni vremeplov 1. Profil. Zagreb.

nedjelja, 27. svibnja 2018.

Pazim dok pišem – Milutin Cihlar Nehajev: »Bijeg«

Sjećate li se opisa Rijeke iz Nehajevljeva romana?
Milutin Cihlar Nehajev književnik je iz Senja. Učenicima je najpoznatiji po svojem romanu Bijeg. Djelo o nastavniku Đuri Andrijaševiću još je jedno u nizu hrvatskih klasika o neuspjehu intelektualca u našoj sredini. 

Bismo li voljeli dobiti Nehajevljev Bijeg kao temu eseja? Na ovoj se stranici, kao i inače, bavimo mogućim jezičnim problemima koji bi nas tada mogli snaći.

O autoru
Čuvenome Senjaninu Nehajev nije pravo prezime, no svejedno ga pišemo velikim slovom. Nazvao se tako prema poznatoj senjskoj građevini: Tvrđavi Nehaj. U Hrvatskome pravopisu navode se različiti oblici pisanja tvrđava. Naime, uzimaju se u obzir izvorni zapisi; tvrđava Šubićevac, primjerice, piše se drukčije od Tvrđave Nehaj (Usp. Jozić 2013: 446). Nemojmo zaboraviti da kosa slova u navedenom slučaju podrazumijevaju navodnike u rukom pisanom tekstu.

Budući da je autor iz Senja, trebalo bi znati i sljedeće oblike: senjski, Senjaninov i Senjanin. 

S njegovim bi dodanim prezimenom također moglo biti određenih problema. Ono u genitivu glasi: Nehajeva, a posvojni je pridjev: Nehajevljev.

Književno razdoblje i stil
Autor pripada hrvatskoj moderni. Već smo odavno naučili da književna razdoblja pišemo malim početnim slovom. To nam više neće predstavljati nikakav problem.

A kako je naš književnik pisao? Pripovijedanje u romanu većim je dijelom u trećem licu, s time da su dnevnik i pisma, naravno, u prvome. Vrste pripovijedanja, baš kao i manje brojeve, bilježit ćemo slovima (prvo lice jednine, treće lice jednine). Neki od ključnih pojmova jesu i defabularizacija retrospekcija. Jesmo li ih dosad točno pisali?

Književno djelo
Uz naslov romana valja znati i podnaslov: Povijest jednog našeg čovjeka. 

Kako se deklinira ime glavnoga lika? Genitiv jednine jest Đure (V. Babić, Finka i Moguš 1996: 211). Posvojni je pridjev, prema tome, u nominativu Đurin. A kako bi glasio, primjerice, dativ? Đurinu.

Još ponešto
Glavnoga bismo lika u svojem eseju mogli uspoređivati s brojnim prethodnicima. S nekima je dijelio više zajedničkih crta, a kod nekih ih je znatno teže naći. Uglavnom, bilo bi dobro prisjetiti se kako se pišu imena ostalih poznatih likova, npr. Rodion Romanovič Raskoljnikov (Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna), Eugène de Rastignac (Honoré de Balzac: Otac Goriot), prijan Lovro (August Šenoa: Prijan Lovro) ili Đuro Martić (Janko Leskovar: Misao na vječnost).

Što bi nam još od riječi koje rjeđe koristimo moglo zatrebati? Malograđanština, malograđanski, malograđanin, malograđani...

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisahttp://pravopis.hr/rjecnik/.)

INFOPULT
– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/rjecnik/ (pristupljeno 27. svibnja 2018.; navođenje u tekstu iz tiskanoga izdanja).
– Babić, Stjepan; Finka, Božidar; Moguš, Milan. 1996. Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb.