Pazim dok pišem – Augustin (Tin) Ujević

Augustina (Tina) Ujevića detaljnije smo upoznali u trećemu te mu se vratili u četvrtome razredu. Budući da je riječ o izrazito kreativnome pjesniku koji je često mijenjao stil pisanja te imao bogat rječnik, trebali bismo mnogo toga ponoviti.

Jasen Boko: Ujevićeva biografija (preporuka)

O autoru

Najprije ćemo izdvojiti njegove pjesničke zbirke te se prisjetiti značenja pojedinih riječi u naslovima (njih ćemo potražiti na Hrvatskome jezičnom portalu). Prva je na redu pjesnička zbirka „Lelek sebra“ (lelek znači jauk, a sebar je rob), zatim „Kolajna“ (što znači ogrlica) „Auto na korzu“ (korzo se piše malim slovom), „Ojađeno zvono“ (ojađeno znači rastuženo), pa „Žedan kamen na studencu“ (studenac je vrelo ili izvor). Uz to Ujević je pisao i eseje. Poznate su knjige „Ljudi za vratima gostionice“ i „Skalpel kaosa“. Nemojmo zaboraviti da pjesme ne moraju biti u stihovima, već mogu biti pisane i u prozi. Takve su, primjerice, njegove pjesme „Hora“, „Putovanje“ ili „Dva puta jao“ (možete ih pročitati u „Književnome vremeplovu 3“, izdanju iz 2020., na 273. str.). Standardno ćemo ponoviti deklinacije povezane s njegovim radom: N Ujevićev/njegov stil, G Ujevićeva/njegova stila, D Ujevićevu/njegovu stilu…

Književno razdoblje i podjela Ujevićeva stvaralaštva

Tina Ujevića smjestili smo u razdoblje hrvatske književnosti od 1914. do 1952. (Uvijek imajmo na umu da se razdoblja pišu malim početnim slovom.). Naglasili smo da kao sam početak njegova profesionalnoga pisanja uzimamo objavu pjesme „Oproštaj“ u „Hrvatskoj mladoj lirici“.

U ranoj je fazi njegova rada vidljiv Matošev i Baudelaireov utjecaj. Sjećamo li se hrvatske moderne i europskoga modernizma (simbolizma)? Važna nam je, primjerice, forma sonet. Kasnije će se Ujević približiti avangardnim pravcima, prije svega ekspresionizmu i nadrealizmu. Naposljetku će se o njemu pisati kao o klasiku modernizma, autoru koji je uspio spojiti tradicionalno i moderno.

Pažljivo treba pristupiti svakoj pjesmi te prosuditi koja su joj obilježja. To se ne može učiti napamet. Poznata je, primjerice, njegova zbirka „Kolajna“ u kojoj ćemo lako uočiti petrarkistička obilježja. Petrarca je, sjećate se, stvarao u predrenesansi te se nakon njega javio niz sljedbenika koji su se služili sličnim metaforama pišući o nesretnoj i idealiziranoj ljubavi.

Ključni pojmovi

Pri analizi Ujevićevih pjesama trebamo moći odrediti jesu li napisane slobodnim ili vezanim stihom. Dujmović Markusi učenike čak podsjeća na tzv. oslobođeni stih, koji se temelji na stihovima nejednake duljine povezane rimom (Dujmović Markusi et al. 2023.: 214). Za „Oproštaj“ je značajno to da je napisan u trima inačicama, a „Svakidašnju jadikovku“ da je lamentacija ili tužaljka.

U pjesmama je obilje riječi koje bi srednjoškolcima mogle biti nepoznate. Istaknut ćemo pojedine te ih uz pomoć Hrvatskoga jezičnog portala objasniti. Sami ćete, naravno, po istome ključu nastaviti istraživati. Ujevićeva antologijska pjesma često se naziva „Notturno“. Riječ je, naravno, o „XXI.“ pjesmi iz zbirke „Kolajna“. Portal će nas podsjetiti na značenje izraza nokturno, da to može biti književno djelo povezano sa sanjarenjem i noći. U kratkoj je pjesmi još mnogo zanimljivih riječi: vjeđa (kapak), potiti se (znojiti se) i zublja (baklja). „Visoki jablani“ onima koji su se udaljili od prirode teškoću već mogu stvarati samim naslovom. Naime, trebamo proučiti kako stablo jablan izgleda da bismo mogli razumjeti pjesmu. Od ostalih bismo riječi mogli izdvojiti sljedeće: sužanjstvo (ropstvo), orijaš (div), hulja (pokvarenjak), drum (cesta) i jezditi (juriti).  „Pobratimstvo lica u svemiru“ donosi nam pojam pobratimstva (kada nekim postupkom postajemo braća), a od riječi bismo mogli izdvojiti: gorditi se (uznositi se), vrelo (izvor), tmuša (tmina), breme (teret), kob (sudbina) i pleća (leđa).

Općenito, valjalo bi se prisjetiti značenja riječi kao što su rezignacija (ravnodušnost, u smislu pomirenja sa sudbinom) ili prometejstvo (vezano uz Prometejevu hrabrost, preneseno se odnosi na ljude koji su se spremni žrtvovati za druge).

Nužno je ponoviti stilska izražajna sredstva (posebice paziti pri pisanju njihova naziva: polisindeton i asindeton), vrste pjesničkih slika te stihova (po broju slogova: „Svakidašnja jadikovka“ pisana je, primjerice, osmercima) i strofa (u Ujevićevim se antologijskim pjesmama često javlja, primjerice, katren ili četverostih). Nemojmo zaboraviti spomenuti ni pojmove kao što su vanjska i unutarnja kompozicija. Vanjska se odnosi na raspored strofa, a unutarnja na motive. Motivi, pak, mogu biti biblijski, antički, petrarkistički… U „Svakidašnjoj jadikovki“ prepoznat ćemo one biblijske („dolina svijeta turobna“), u „Visokim jablanima“ antičke („Dom Prometeida!“), a u „V.“ pjesmi zbirke „Kolajna“ petrarkističke („i katkad su mi drage moje rane“).

Za Ujevića bi bilo dobro ponoviti vremensku, područnu i funkcionalnu raslojenost leksika. Moguće je tako isticati arhaizme, historizme, regionalizme ili poetizme.

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 23. lipnja 2023.).

– Dujmović Markusi, Dragica i dr. 2023. Od riječi pročitane do riječi napisane. Profil. Zagreb.

– Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 3. Profil. Zagreb.

– Hrvatski jezični portal. https://hjp.znanje.hr/index.php?show=baza (pristupljeno 24. lipnja 2023.).