Pazim dok pišem – Augustin (Tin) Ujević

Augustina (Tina) Ujevića detaljnije smo upoznali u trećemu te mu se vratili u četvrtome razredu. Budući da je riječ o izrazito kreativnome pjesniku koji je često mijenjao stil pisanja te imao bogat rječnik, trebali bismo mnogo toga ponoviti.

Jasen Boko: Ujevićeva biografija (preporuka)

O autoru

Najprije ćemo izdvojiti njegove pjesničke zbirke te se prisjetiti značenja pojedinih riječi u naslovima (njih ćemo potražiti na Hrvatskome jezičnom portalu). Prva je na redu pjesnička zbirka „Lelek sebra“ (lelek znači jauk, a sebar je rob), zatim „Kolajna“ (što znači ogrlica) „Auto na korzu“ (korzo se piše malim slovom), „Ojađeno zvono“ (ojađeno znači rastuženo), pa „Žedan kamen na studencu“ (studenac je vrelo ili izvor). Uz to Ujević je pisao i eseje. Poznate su knjige „Ljudi za vratima gostionice“ i „Skalpel kaosa“. Nemojmo zaboraviti da pjesme ne moraju biti u stihovima, već mogu biti pisane i u prozi. Takve su, primjerice, njegove pjesme „Hora“, „Putovanje“ ili „Dva puta jao“ (možete ih pročitati u „Književnome vremeplovu 3“, izdanju iz 2020., na 273. str.). Standardno ćemo ponoviti deklinacije povezane s njegovim radom: N Ujevićev/njegov stil, G Ujevićeva/njegova stila, D Ujevićevu/njegovu stilu…

Književno razdoblje i podjela Ujevićeva stvaralaštva

Tina Ujevića smjestili smo u razdoblje hrvatske književnosti od 1914. do 1952. (Uvijek imajmo na umu da se razdoblja pišu malim početnim slovom.). Naglasili smo da kao sam početak njegova profesionalnoga pisanja uzimamo objavu pjesme „Oproštaj“ u „Hrvatskoj mladoj lirici“.

U ranoj je fazi njegova rada vidljiv Matošev i Baudelaireov utjecaj. Sjećamo li se hrvatske moderne i europskoga modernizma (simbolizma)? Važna nam je, primjerice, forma sonet. Kasnije će se Ujević približiti avangardnim pravcima, prije svega ekspresionizmu i nadrealizmu. Naposljetku će se o njemu pisati kao o klasiku modernizma, autoru koji je uspio spojiti tradicionalno i moderno.

Pažljivo treba pristupiti svakoj pjesmi te prosuditi koja su joj obilježja. To se ne može učiti napamet. Poznata je, primjerice, njegova zbirka „Kolajna“ u kojoj ćemo lako uočiti petrarkistička obilježja. Petrarca je, sjećate se, stvarao u predrenesansi te se nakon njega javio niz sljedbenika koji su se služili sličnim metaforama pišući o nesretnoj i idealiziranoj ljubavi.

Ključni pojmovi

Pri analizi Ujevićevih pjesama trebamo moći odrediti jesu li napisane slobodnim ili vezanim stihom. Dujmović Markusi učenike čak podsjeća na tzv. oslobođeni stih, koji se temelji na stihovima nejednake duljine povezane rimom (Dujmović Markusi et al. 2023.: 214). Za „Oproštaj“ je značajno to da je napisan u trima inačicama, a „Svakidašnju jadikovku“ da je lamentacija ili tužaljka.

U pjesmama je obilje riječi koje bi srednjoškolcima mogle biti nepoznate. Istaknut ćemo pojedine te ih uz pomoć Hrvatskoga jezičnog portala objasniti. Sami ćete, naravno, po istome ključu nastaviti istraživati. Ujevićeva antologijska pjesma često se naziva „Notturno“. Riječ je, naravno, o „XXI.“ pjesmi iz zbirke „Kolajna“. Portal će nas podsjetiti na značenje izraza nokturno, da to može biti književno djelo povezano sa sanjarenjem i noći. U kratkoj je pjesmi još mnogo zanimljivih riječi: vjeđa (kapak), potiti se (znojiti se) i zublja (baklja). „Visoki jablani“ onima koji su se udaljili od prirode teškoću već mogu stvarati samim naslovom. Naime, trebamo proučiti kako stablo jablan izgleda da bismo mogli razumjeti pjesmu. Od ostalih bismo riječi mogli izdvojiti sljedeće: sužanjstvo (ropstvo), orijaš (div), hulja (pokvarenjak), drum (cesta) i jezditi (juriti).  „Pobratimstvo lica u svemiru“ donosi nam pojam pobratimstva (kada nekim postupkom postajemo braća), a od riječi bismo mogli izdvojiti: gorditi se (uznositi se), vrelo (izvor), tmuša (tmina), breme (teret), kob (sudbina) i pleća (leđa).

Općenito, valjalo bi se prisjetiti značenja riječi kao što su rezignacija (ravnodušnost, u smislu pomirenja sa sudbinom) ili prometejstvo (vezano uz Prometejevu hrabrost, preneseno se odnosi na ljude koji su se spremni žrtvovati za druge).

Nužno je ponoviti stilska izražajna sredstva (posebice paziti pri pisanju njihova naziva: polisindeton i asindeton), vrste pjesničkih slika te stihova (po broju slogova: „Svakidašnja jadikovka“ pisana je, primjerice, osmercima) i strofa (u Ujevićevim se antologijskim pjesmama često javlja, primjerice, katren ili četverostih). Nemojmo zaboraviti spomenuti ni pojmove kao što su vanjska i unutarnja kompozicija. Vanjska se odnosi na raspored strofa, a unutarnja na motive. Motivi, pak, mogu biti biblijski, antički, petrarkistički… U „Svakidašnjoj jadikovki“ prepoznat ćemo one biblijske („dolina svijeta turobna“), u „Visokim jablanima“ antičke („Dom Prometeida!“), a u „V.“ pjesmi zbirke „Kolajna“ petrarkističke („i katkad su mi drage moje rane“).

Za Ujevića bi bilo dobro ponoviti vremensku, područnu i funkcionalnu raslojenost leksika. Moguće je tako isticati arhaizme, historizme, regionalizme ili poetizme.

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 23. lipnja 2023.).

– Dujmović Markusi, Dragica i dr. 2023. Od riječi pročitane do riječi napisane. Profil. Zagreb.

– Dujmović Markusi, Dragica; Rossetti-Bazdan, Sandra. 2020. Književni vremeplov 3. Profil. Zagreb.

– Hrvatski jezični portal. https://hjp.znanje.hr/index.php?show=baza (pristupljeno 24. lipnja 2023.).

Pazim dok pišem – Miroslav Krleža: „Gospoda Glembajevi“

Miroslav Krleža, kojemu smo posvetili mnogo nastavnih sati četvrtoga razreda, veliko je ime hrvatske književnosti 20. stoljeća. Ovom ćemo se prigodom koncentrirati na ključna pravopisna i gramatička pravila koja bi nam mogla biti korisna prilikom pisanja o njegovoj poznatoj komornoj drami „Gospoda Glembajevi“.

Miroslav Krleža u Opatiji

O autoru

Koja smo njegova književna djela spominjali ili čitali i kako se pišu? Izdvojit ćemo kompliciranije naslove: romane „Povratak Filipa Latinovicza“ (Nemojmo zaboraviti cz!) i „Banket u Blitvi“ (Blitva pišemo velikim početnom slovom) te zbirku novela „Hrvatski bog Mars“ (Riječ je o antičkome bogu te navedenu imenicu pišemo malim početnim slovom, a ime samoga boga velikim.). Uz Krležu vežemo sukob na književnoj ljevici, koji pišemo malim početnim slovom, a naslov eseja kojim ga je izazvao glasi: „Predgovor Podravskim motivima Krste Hegedušića“. Njegovo prezime dekliniramo na sljedeći način: N Krležin postupak, G Krležina postupka, D Krležinu postupku, baš kao i: N njegov postupak, G njegova postupka, D njegovu postupku… Iako to vjerojatno neće biti potrebno, možda odlučimo spomenuti i Austro-Ugarsku Monarhiju. Odlučimo li se za to, moramo imati na umu kako se piše naziv navedene zajednice – velikim početnim slovima!

Književno razdoblje i podjela Krležina dramskoga stvaralaštva

Miroslava Krležu smjestili smo u razdoblje hrvatske književnosti od 1914. do 1952. Sjetili smo se da malim početnim slovom pišemo i razdoblja i predstavnike. Tako znamo da je isprva bio ekspresionist te da se kasnije opirao socijalno angažiranoj književnosti. I podrazdoblja njegova dramskog stvaralaštva pišemo malim početnim slovom: a) simbolističko-ekpresionističku fazu (u kojoj nastaje, primjerice, „Kraljevo“), b) ekspresionističko-realističku fazu (u kojoj nastaje, primjerice, „Golgota“) te c) psihološku fazu (koja nam je najzanimljivija jer je vezana uz ciklus o Glembajevima, tj. drame „U agoniji“, „Gospoda Glembajevi“ i „Leda“).

Ključna stilska obilježja u drami „Gospoda Glembajevi“

Pišući o Leoneovoj obitelji, zasigurno ćemo malim početnim slovima zabilježiti klasičnu dramsku strukturu i komornu dramu, a velikim početnim slovom Aristotelova pravila o trojnome jedinstvu. Odlučimo li se spomenuti njemački obojen zagrebački, mogli bismo napisati malim početnim slovom: agramerski jezik.

Od danielijevske i glembajevske krvi do č/ć

Kao što znamo, u čuvenoj se drami miješaju dvije krvi: danielijevska i glembajevska. Danielijevska je vezana uz majku (Nećemo napisati: mamu.), a glembajevska uz oca (Nećemo napisati: tatu.). Uz Leoneovo ime trebali bismo ponoviti sljedeća imena ili prezimena: Fabriczy, Silberbrandt, Ignjat, Angelika, barunica Castelli te pojmove: slučaj Rupert-Canjeg i barbocijevska legenda. Od riječi koje sadrže č/ć mogli bismo ponoviti: ispraćaj, nevjenčani, baruničin i svećenik.

Pasivni sloj leksika

Što ne bismo usput ponovili i vremensku raslojenost leksika? Razlikujemo aktivni sloj (njime se služimo), leksik na prijelazu (čine ga zastarjelice, oživljenice, neologizmi i pomodnice) te pasivni sloj (čine ga historizmi, arhaizmi, knjiški leksemi i nekrotizmi). Što bi bio leksem barunica? Da, mogli bismo ga svrstati u historizme, odnosno pasivni leksik.

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 23. lipnja 2023.).

– Dujmović Markusi, Dragica i dr. 2023. Od riječi pročitane do riječi napisane. Profil. Zagreb.

Pazim dok pišem – William Shakespeare: »Hamlet«

Kada smo u kazalištu gledali
Shakespearea?

William Shakespeare nezaobilazno je ime u povijesti svjetske književnosti. Njegovi se čuveni monolozi citiraju već od predškolskih dana. Ipak, koliko dobro poznajemo uglednoga dramatičara? Poznaju li ga uopće dobro i oni koji se cijeloga života bave njegovim životom i stvaralaštvom? Sjetite se samo priče o F. Baconu i problemu autorstva. U školskome je programu Shakespeareova čuvena tragedija „Hamlet“.

O autoru

Riječ je o autoru koji je bio vezan uz londonsko kazalište Globe. Koje su njegove drame i kako se pišu? Književna djela, kao i uvijek, bilježimo velikim početnim slovom i stavljamo pod navodnike. To su, primjerice, „Romeo i Julija“, „Othello“, „Kralj Lear“ (tragedije) ili „San Ivanjske noći“, „Mletački trgovac“ (komedije). Pisao je, dobro se sjećate, i povijesne drame, npr. „Richard III.“ Pripazite pri pisanju riječi povijesni (povjesničar, povijest, povijesni, književnopovijesni…). Iako smo toliko godina u školi, znamo pogriješiti i na najčešćim riječima – ije/je.

Što se imena i prezimena tiče, obratite pozornost na sljedeće oblike: Williama Shakespearea (genitiv), Shakespeareova djela (posvojni pridjev u genitivu), Shakespeareovu djelu (posvojni pridjev u dativu)… Također, šekspirovski. Postoji i Shakespearov ili elizabetinski sonet. Znate li o čemu je riječ i zašto ga razlikujemo od Petrarcina?

Književno razdoblje i stil

Poznati je dramatičar predstavnik renesansne književnosti. Ipak, u njegovim djelima prepoznajemo i manirizam, tj. najavljuje nam barok. To i ne čudi, živio je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Eh, da, njegova je smrt i povezana s početkom novoga razdoblja ili krajem staroga. Navedene pojmove (renesansa, manirizam i barok) pišemo, naravno, malim početnim slovom.

Književno djelo

Pri tumačenju Shakespeareove tragedije „Hamlet“ trebali bismo moći objasniti čuvene pojmove predstava u predstavi, tragička krivnja i, recimo, brojne književne frazeme. To ste sve, vjerojatno, dobro naučili.

S imenima, kao i uvijek, treba biti oprezan. Često griješimo pri pisanju imena likova Rosencrantz i Guildenstern. Ostala su nešto jednostavnija: Klaudije, Gertruda, Ofelija, Polonije, Horacije…

Opet ponovimo skraćene oblike: U Hamletovu (umjesto Hamletovom) monologu…

Možda bismo se sada mogli osvrnuti i na prijedloge. Umjesto kroz monolog napisat ćemo: u monologu, monologom, tijekom monologa… Isto, jasno, vrijedi i za rečenicu o djelu. Umjesto kroz tragediju napisat ćemo: u tragediji, tijekom tragedije… Sjećate li se pravila?

Još ponešto

Učenici se katkad znaju našaliti i reći kako se „Hamlet“ može povezati sa svakim djelom. Razmislite malo o tome. Kako biste likove iz djela povezali s onima iz „Antigone“ ili „Povratka Filipa Latinovicza“.

 

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr.)

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 18. lipnja 2021.).