Zanaglasnice/enklitike

Zanaglasnice ili enklitike nenaglašene su riječi koje se vezuju za riječi koje im prethode te s njima čine naglasnu cjelinu. Zanaglasnice mogu biti zamjeničke (nenaglašeni oblici osobnih zamjenica i povratne zamjenice sebe/se: me, te, ga, ju/je...), glagolske (sam, si, je, smo, ste, su; ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će; bih, bi, bi, bismo, biste, bi) ili je riječ o čestici li.

Zanaglasnice ne predstavljaju problem samo učenicima, s njima se muče i stručnjaci (nastavnici, novinari, lektori...). Potrebna je velika koncentracija kako u pisanju ne bi došlo do pogreške.

Zanaglasnica, prema jezikoslovcima, stoji iza prve naglašene riječi u rečenici, npr. Zoranić je napisao „Planine‟. Problem je kada subjektu prethodi atribut ili apozicija. Tada bi trebalo napisati, npr.: Naš je Zoranić napisao „Planine‟. Zanaglasnice u takvim slučajevima ne moraju biti na drugome mjestu u rečenici, ali se moraju nasloniti na naglašenu riječ. Ispravna je stoga i rečenica: Naš Zoranić napisao je „Planine‟. Jednako tako pisat će se i: Petar Zoranić napisao je „Planine‟. Jedino je neispravno: Naš Zoranić je napisao „Planine‟. Oblik Petar je Zoranić napisao „Planine‟. stilski je obilježen, ali također ispravan.

Zanaglasnica ne može doći iza stanke u rečenici (zareza, zagrade...), npr. Petar Zoranić, autor djela „Planine‟, je rođen u Zadru. Ispravno je napisati: Petar Zoranić, autor djela „Planine‟, rođen je u Zadru.

U govorenome jeziku prilično je teško pridržavati se ovih pravila, a u književnoumjetničkome stilu ona se često i svjesno krše. Katkad je takvo pravilo teško provesti i u znanstvenim tekstovima. Rečenica Petar Zoranić pisac je. zvuči neobično, Petar je Zoranić pisac. stilski je obilježeno, a Petar Zoranić jest pisac. djeluje kao isticanje navedene tvrdnje. Često se stoga kod sličnih primjera u tekstovima (tj. jednostavnim rečenicama) javlja oblik u kojem je zanaglasnica na trećem mjestu: Petar Zoranić je pisac.

INFOPULT

– gramatike hrvatskoga jezika