Pazim dok pišem – Vjenceslav Novak: „Posljednji Stipančići“

Vjenceslav Novak autor je koji nas prati tijekom osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga obrazovanja. Kao osnovnoškolce dirnula nas je pripovijetka Iz velegradskoga podzemlja. U srednjoj smo školi, pak, čitali njegov roman Posljednji Stipančići te raspravljali o patrijarhalnoj obitelji. Razmislimo koje bismo ključne stvari trebali ponoviti za maturu.

Izdanje Posljednji Stipančići s metodičkim pristupom Florentine Horvat

O autoru

Najprije moramo upamtiti da se autorovo ime piše Vjenceslav. Začudili bismo se koliko je često njegovo ime u našim bilježnicama bilo pogrešno zapisano. Naravno, u eseju je uobičajeno osloviti ga punim imenom i prezimenom: Vjenceslav Novak. Možemo napisati da je iz Senja ili da je senjski književnik (malim se početnim slovom pišu pridjevi na -ski). Budući da ga se katkad uspoređuje s Balzacom, nije zgorega ponoviti pisanje njegova prezimena: Balzac (G Balzaca, Balzacova romana).

Književno razdoblje

Autor pripada razdoblju realizma (književnopovijesna razdoblja, kao što znamo, pišemo malim početnom slovom). Uz njih dolaze i realistička načela, o kojima možemo pisati. Iako je djelo objavljeno na samome kraju 19. stoljeća, na temelju stilskih ga obilježja svrstavamo u navedeno razdoblje.

Vrsta romana

S određivanjem vrste romana ne bismo trebali imati previše problema. On se, kao što znamo, vrlo često opisuje kao društveni ili socijalni (oba su pridjeva ispravna) te obiteljski roman. Nemojmo zaboraviti ni njegovu uokvirenu kompoziciju te retrospekcije.

Mjesto radnje

Mjesto smo radnje već spomenuli. U realizmu vrlo je čest slučaj da autori pišu upravo o gradu iz kojega potječu. Novak nije iznimka. S navedenim gradom „u paketu“ dolaze i sljedeći oblici: Senjanin, Senjaninov, Senjanka i Senjankin.

Ključna imena i vrste likova

Likove koje bismo mogli socijalno ili etički okarakterizirati nose imena pri čijoj bismo deklinaciji trebali biti oprezni: Ante (G Ante, Antina), Valpurga (G Valpurge, Valpurgina) i Juraj (G Jurja, Jurjeva). Uz njih dolaze i pridjevi čije bismo značenje, ako smo ga kojim slučajem zaboravili, trebali provjeriti u rječniku: autoritativan, pokorna, egoističan ili buntovna. Navedene se likove najčešće razvrstava u kategorije statičnih i dinamičnih, pa ih je potrebno ponoviti.

Još ponešto

Također, trebali bismo se prisjetiti značenja riječi lihvar (odnosi se na Cincara Marka i lijepo se može povezati s romanom Fjodora Mihajloviča Dostojevskog Zločin i kazna te Aljonom Ivanovnom), patrijarhalni (odnosi se na Antin odgoj), ilirizam (u djelu se opisuju ilirske ideje), patricijski (takva je senjska obitelj) te budnica (pri završetku romana pjeva se čuvena Gajeva pjesma).

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 17. svibnja 2026.).

– Portal suvremenih hrvatskih osobnih imena. https://osobno-ime.hr/ (pristupljeno 17. svibnja 2026.).

Perifrazna imena gradova

Perifrazna se imena gradova pišu velikim početnim slovima. To, prema Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, vrijedi za sve vrste riječi osim prijedloga i veznika. Rječnik velikoga i maloga početnog slova nudi obilje primjera. Prema pojedinima oblikovat ćemo ogledne rečenice:

U osnovnoj sam školi posjetio Grad Košarke, a na državnoj sam razini Natjecanja iz povijesti bio u Gradu na Bosutu. Mojemu se prijatelju film prikazao na smotri u Gradu na Četiri Rijeke. Djevojka mi živi u Gradu Picoka.

Valja biti oprezan jer spominjanjem točnoga imena grada u rečenici s perifraznim imenima nestaju određena velika početna slova:

U osnovnoj sam školi posjetio Zadar, grad košarke. Na državnoj sam razini Natjecanja iz povijesti bio u Vinkovcima, gradu na Bosutu. Mojemu se prijatelju film prikazao na smotri u Karlovcu, gradu na četirima rijekama. Djevojka mi živi u Đurđevcu, gradu picoka.

 

Infopult

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 24–25.

– Blagus Bartolec, Goranka; Cvijanović, Katarina; Matas Ivanković, Ivana; Vukša Nahod, Perina. 2022. Rječnik velikoga i maloga početnog slova. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. 225.

Prijam

Vrlo se često u medijima može susresti drukčije napisana riječ prijam te izvedeni oblici kao što su prijamni ispiti ili prijamni odjel. Griješi se i pri njezinoj deklinaciji. Naime, na mrežnoj stranici Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje stoji da se u genitivu ne provodi glasovna promjena te da valja zadržati a: prijama. Nama je to važno i za pisanje imena lika iz Homerova književnog teksta: Prijama.

 

Infopult

Jezični savjetnik Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, https://jezicni-savjetnik.hr/ (pristupljeno: 3. svibnja 2026.)