Pazim dok pišem – William Shakespeare: »Hamlet«

Kada smo u kazalištu gledali
Shakespearea?

William Shakespeare nezaobilazno je ime u povijesti svjetske književnosti. Njegovi se čuveni monolozi citiraju već od predškolskih dana. Ipak, koliko dobro poznajemo uglednoga dramatičara? Poznaju li ga uopće dobro i oni koji se cijeloga života bave njegovim životom i stvaralaštvom? Sjetite se samo priče o F. Baconu i problemu autorstva. U školskome je programu Shakespeareova čuvena tragedija „Hamlet“.

O autoru

Riječ je o autoru koji je bio vezan uz londonsko kazalište Globe. Koje su njegove drame i kako se pišu? Književna djela, kao i uvijek, bilježimo velikim početnim slovom i stavljamo pod navodnike. To su, primjerice, „Romeo i Julija“, „Othello“, „Kralj Lear“ (tragedije) ili „San Ivanjske noći“, „Mletački trgovac“ (komedije). Pisao je, dobro se sjećate, i povijesne drame, npr. „Richard III.“ Pripazite pri pisanju riječi povijesni (povjesničar, povijest, povijesni, književnopovijesni…). Iako smo toliko godina u školi, znamo pogriješiti i na najčešćim riječima – ije/je.

Što se imena i prezimena tiče, obratite pozornost na sljedeće oblike: Williama Shakespearea (genitiv), Shakespeareova djela (posvojni pridjev u genitivu), Shakespeareovu djelu (posvojni pridjev u dativu)… Također, šekspirovski. Postoji i Shakespearov ili elizabetinski sonet. Znate li o čemu je riječ i zašto ga razlikujemo od Petrarcina?

Književno razdoblje i stil

Poznati je dramatičar predstavnik renesansne književnosti. Ipak, u njegovim djelima prepoznajemo i manirizam, tj. najavljuje nam barok. To i ne čudi, živio je na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Eh, da, njegova je smrt i povezana s početkom novoga razdoblja ili krajem staroga. Navedene pojmove (renesansa, manirizam i barok) pišemo, naravno, malim početnim slovom.

Književno djelo

Pri tumačenju Shakespeareove tragedije „Hamlet“ trebali bismo moći objasniti čuvene pojmove predstava u predstavi, tragička krivnja i, recimo, brojne književne frazeme. To ste sve, vjerojatno, dobro naučili.

S imenima, kao i uvijek, treba biti oprezan. Često griješimo pri pisanju imena likova Rosencrantz i Guildenstern. Ostala su nešto jednostavnija: Klaudije, Gertruda, Ofelija, Polonije, Horacije…

Opet ponovimo skraćene oblike: U Hamletovu (umjesto Hamletovom) monologu…

Možda bismo se sada mogli osvrnuti i na prijedloge. Umjesto kroz monolog napisat ćemo: u monologu, monologom, tijekom monologa… Isto, jasno, vrijedi i za rečenicu o djelu. Umjesto kroz tragediju napisat ćemo: u tragediji, tijekom tragedije… Sjećate li se pravila?

Još ponešto

Učenici se katkad znaju našaliti i reći kako se „Hamlet“ može povezati sa svakim djelom. Razmislite malo o tome. Kako biste likove iz djela povezali s onima iz „Antigone“ ili „Povratka Filipa Latinovicza“.

 

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr.)

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 18. lipnja 2021.).

Pazim dok pišem – Antun Branko Šimić (poezija)

Šimićeve pjesme u školskoj
knjižnici

Antun Branko Šimić najpoznatiji je hrvatski ekspresionistički pjesnik. Pamtimo ga po ljubavnim temama, neobičnim opisima zavičaja, slobodnome stihu i „odstvarivanju stvari“.

O autoru

Navedeni je pjesnik rodom iz Hercegovine. Važni su gradovi u njegovu životu Široki Brijeg, Vinkovci i Zagreb. Osim po zbirci „Preobraženja“ poznat je i po nekoliko ekspresionističkih časopisa. To su „Vijavica“, „Juriš“ i „Književnik“. Djela i časopise pišemo velikim početnim slovima, pod navodnicima. Sve riječi koje čine autorovo ime i prezime valja deklinirati. Dakle, To su pjesme ili časopisi poznatoga pjesnika Antuna Branka Šimića.

Književno razdoblje i stil

Šimić je stvarao u razdoblju avangarde. Preciznije, pisao je ekspresionistički. Tumačeći navedeni način pisanja, usvojili smo pojmove kao što su autonomija boja i duhovna stvarnost. Kao i ostale avangardne pravce, i Šimićev, naravno, pišemo malim početnim slovom.

Književno djelo

Njegova se zbirka sastoji od svega četrdesetak pjesama. Znate li navesti dvije poznate programatske pjesme? Što bi to značilo? Kakav program predstavlja Šimić? Pokušajte se sjetiti stihova pjesama „Pjesnici“ i „Moja preobraženja“.

Ako želite citirati stihove Šimićevih pjesama, odijelit ćete ih kosom crtom (/). Ako, pak, želite citirati strofe, između njih stavit ćete dvije kose crte (//).

Možete li navesti još Šimićevih pjesama? Koje se pjesme nalaze na samome kraju? Jesu li to „Opomena“ i „Budući“? Što mislite, ima li u tome kakva skrivenoga značenja? Već nam sami naslovi ukazuju na takvo što.

Još ponešto

U Šimićevim se pjesmama pojavljuju i neke možda zagonetne riječi. Jedna je od njih mirijada. Ona, prema Anićevu rječniku, ima značenje „neograničene količine“. Sjećate li se navedene riječi iz pjesme „Budući“? 

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr.)

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 15. lipnja 2021.).

– Hrvatski jezični portal. https://hjp.znanje.hr/ (pristupljeno 15. lipnja 2021.).

Pazim dok pišem – Albert Camus: »Stranac«

Camus u raznim knjigama i stripovima

Mersaultova ravnodušnost teško nas može ostaviti ravnodušnima. „Stranac“ je, stoga, djelo o kojemu rado raspravljamo na satima Hrvatskoga jezika.

O autoru

Albert Camus francuski je književnik čije se prezime, prema Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, deklinira na sljedeći način: Camusja. O njemu i njegovu liku već smo pisali na našim stranicama: poveznica. Trebali bismo upamtiti i sljedeće oblike: kamijevski i Camusjev. Dopušteni su, naravno, i: Camusov te Camusa.

Književno razdoblje i stil

Autora bismo mogli svrstati u razdoblje kasnoga modernizma. Sjećamo li se vremenskoga određenja? Riječ je o sredini dvadesetoga stoljeća. Na satima smo spominjali razdoblje od četrdesetih do sedamdesetih godina. Kasni modernizam, naravno, pišemo malim početnim slovom.

Autor je rodom iz Alžira, pa možemo ponoviti pisanje oblika: alžirski. Kako je živio u Parizu, ne bi bilo naodmet ponoviti i pisanje oblika: pariški i francuski.

Što se stila tiče, svakako bismo trebali znati objasniti pojam tehnika redukcija. Autor se služi i parabolama. Znate li o čemu je riječ? Parabole se, primjerice, pojavljuju u Bibliji. U ovome slučaju parabolom možemo nazvati priču o Čehu. Razmislite o njezinu prenesenom značenju.

Književno djelo

Budući da se roman „Stranac“ sastoji od dva dijela, nemojte pomiješati pisanje: dijela i djela. Prva se riječ odnosi na dio i dijelove, a druga na knjigu.

Mersaultovo se ime u literaturi pojavljuje u dvama oblicima – Mersault i Meursault. Budimo dosljedni pri pisanju, tj. odlučimo se za jedan oblik.

O deklinaciji ključnih imena već smo pisali na našim stranicama: poveznica. Važniji su likovi, primjerice, Raymond, Marie i Masson. Prisjetite se i pisanja oblika: Arapin, Arapinov, Arapi…

Još ponešto

Književnoga je junaka moguće povezati s brojnim drugim likovima, a izrazito je zanimljivo suvremeno djelo „Meursault – protuistraga“. Napisao ga je Kamel Daoud, koji pažnju posvećuje Arapinovoj obitelji. Je li Arapin u djelu zanemaren? Znamo li njegovo ime? Koliko smo razmišljali o njegovoj smrti?

 

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr.)

 

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/ (pristupljeno 15. lipnja 2021.).