Pazim dok pišem – Milutin Cihlar Nehajev: »Bijeg«

Sjećate li se opisa Rijeke iz Nehajevljeva romana?

Milutin Cihlar Nehajev književnik je iz Senja. Učenicima je najpoznatiji po svojem romanu Bijeg. Djelo o nastavniku Đuri Andrijaševiću još je jedno u nizu hrvatskih klasika o neuspjehu intelektualca u našoj sredini. 

Bismo li voljeli dobiti Nehajevljev Bijeg kao temu eseja? Na ovoj se stranici, kao i inače, bavimo mogućim jezičnim problemima koji bi nas tada mogli snaći.

O autoru

Čuvenome Senjaninu Nehajev nije pravo prezime, no svejedno ga pišemo velikim slovom. Nazvao se tako prema poznatoj senjskoj građevini: Tvrđavi Nehaj. U Hrvatskome pravopisu navode se različiti oblici pisanja tvrđava. Naime, uzimaju se u obzir izvorni zapisi; tvrđava Šubićevac, primjerice, piše se drukčije od Tvrđave Nehaj (Usp. Jozić 2013: 446). Nemojmo zaboraviti da kosa slova u navedenom slučaju podrazumijevaju navodnike u rukom pisanom tekstu.

Budući da je autor iz Senja, trebalo bi znati i sljedeće oblike: senjski, Senjaninov i Senjanin. 

S njegovim bi dodanim prezimenom također moglo biti određenih problema. Ono u genitivu glasi: Nehajeva, a posvojni je pridjev: Nehajevljev.

Književno razdoblje i stil

Autor pripada hrvatskoj moderni. Već smo odavno naučili da književna razdoblja pišemo malim početnim slovom. To nam više neće predstavljati nikakav problem.

A kako je naš književnik pisao? Pripovijedanje u romanu većim je dijelom u trećem licu, s time da su dnevnik i pisma, naravno, u prvome. Vrste pripovijedanja, baš kao i manje brojeve, bilježit ćemo slovima (prvo lice jednine, treće lice jednine). Neki od ključnih pojmova jesu i defabularizacija i retrospekcija. Jesmo li ih dosad točno pisali?

Književno djelo

Uz naslov romana valja znati i podnaslov: Povijest jednog našeg čovjeka. 

Kako se deklinira ime glavnoga lika? Genitiv jednine jest Đure (V. Babić, Finka i Moguš 1996: 211). Posvojni je pridjev, prema tome, u nominativu Đurin. A kako bi glasio, primjerice, dativ? Đurinu.

Još ponešto

Glavnoga bismo lika u svojem eseju mogli uspoređivati s brojnim prethodnicima. S nekima je dijelio više zajedničkih crta, a kod nekih ih je znatno teže naći. Uglavnom, bilo bi dobro prisjetiti se kako se pišu imena ostalih poznatih likova, npr. Rodion Romanovič Raskoljnikov (Fjodor Mihajlovič Dostojevski: Zločin i kazna), Eugène de Rastignac (Honoré de Balzac: Otac Goriot), prijan Lovro (August Šenoa: Prijan Lovro) ili Đuro Martić (Janko Leskovar: Misao na vječnost).

Što bi nam još od riječi koje rjeđe koristimo moglo zatrebati? Malograđanština, malograđanski, malograđanin, malograđani...

(Slijede se pravopisna pravila iz Institutova Hrvatskoga pravopisa: http://pravopis.hr/rjecnik/.)

INFOPULT

– Hrvatski pravopis. 2013. Ur. Jozić, Željko. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb. http://pravopis.hr/rjecnik/ (pristupljeno 27. svibnja 2018.; navođenje u tekstu iz tiskanoga izdanja).

– Babić, Stjepan; Finka, Božidar; Moguš, Milan. 1996. Hrvatski pravopis. Školska knjiga. Zagreb.